Danas je u prepunoj Kongresnoj dvorani Centra Milenijum pred više stotina sugrađana, sportista, roditelja, predstavnika lokalne samouprave i Tekvondo asocijacije Srbije održana komemoracija povodom smrti poznatog vršačkog trenera Borisa Gorjupa (1975-2025).
Nakon minuta ćutanja i sportskog tekvondo pozdrava od strane Borisovog kolege, takođe poznatog trenera Marina Duića, najpre se u ime porodice i prijatelja obratio njegov prijatelj iz najranijeg detinjstva i kum Saša Crnobrnja, koji je prisutnima gotovo hronološki ispričao detalje iz života Borisa Gorjupa i upoznao ih sa njegovim privatnim životom i putem koji je morao da prođe do svog uspeha. Nakon obimnog izlaganja Crnobrnje, prisutni na komemoraciji imali su prilike da pogledaju video projekciju slika i klipova iz privatnog i profesionalnog života.
Po završetku filma koji je izazvao brojne emocije među prisutnima obratila se gradonačelnica Vršca Dragana Mitrović.
„Danas smo se okupili da odamo poslednju počast jednom izuzetnom čoveku i velikom sportisti koji je svojom posvećenošću, talentom i hrabrošću obeležio poslednje tri decenije kako u vršačkom tako i u nacionalnom sportu. Iako nas je Boris Gorjup prerano napustio, njegovo nasleđe će zauvek ostati u našim srcima i kolektivnoj svesti našeg grada. Tokom svoje karijere, on nije bio samo vrhunski sportista; kao trener bio je inspiracija generacijama mladih vrščana, simbol hrabrosti i odlučnosti. Od kako je doveo tekvondo kao potpuno novi sport u Vršac, kroz godine takmičenja i trenerskog rada, on je pokazao šta znači boriti se za snove i prevazilaženje prepreka na putu do šampiona, predstavljajući uzor mladima koji sanjaju o velikim dostignućima.Osim sportskih dostignuća, Boris je pre svega bio izvanredan čovek i van terena. Svojim angažovanjem u Sportskom savezu Grada Vršca, kroz edukaciju i organizaciju raznih takmičenja dao je nemerljiv doprinos razvoju školskog sporta, a po čemu je danas naš grad prepoznatljiv u celoj Srbiji. Njegova skromnost, istrajnost i volja da pomaže drugima predstavljali su pravi primer njegovim učenicima. Bio je mentor mnogima, podrška onima kojima je bila potrebna, a istinski prijatelj svima. Boris je pored svog doprinosa u sportu i obrazovanju, sa svojom suprugom Marijom našem Gradu podario i predivnu porodicu Mateju i Minju koji su već sada uspešni đaci i sportisti, a sigurna sam da će koračajući šampioni. Danas, dok se sećamo njegovog izvanrednog doprinosa sportu i društvu, neka nas njegov život inspiriše da budemo bolji, da postavljamo visoke ciljeve i da ih ostvarujemo sa istom istrajnošću kojom je on to činio“, istakla je u svom obraćanju gradonačelnica Dragana Mitrović.
Iz ugla najuspešnijih sportista koje je Boris Gorjup trenirao svoju priču ispričala je dvostruka olimpijska šampionka iz Londona 2012. i Tokija 2021. Milica Mandić koja je u svom izlaganju Borisa predstavila kao izuzetnog trenera, vrsnog pedagoga i velikog drugara kojeg su učenici obožavali zbog njegove sposobnosti da širi osmeh i pozitivan duh i kada je bilo najteže na treninzima i pripremama.
Na samom kraju komemoracije, u ime svih kolega i trenera nacionalnih selekcija obratio se generalni sekretar Tekvondo asocijacije Srbije Miroslav Krklješ inače Borisov saborac od najranijih dana koji je u svom obraćanju prošao kroz ceo opus profesionalne karijere Borisa Gorjupa i ukazao na njegov nemerljiv doprinos ovom sportu u našoj zemlji.
„Borisa sam upoznao davne 1992. godine u sali tekvondo kluba Grafos na Belim Vodama u Beogradu. Čim sam ga video bio sam oduševljen sa njim. Bio je momak koji je udarao najjači bandal levom nogom u sali u kojoj je bilo par stepeni hladnije nego napulju te zime. Boris je kao i ja, obožavao ovaj sport u kom smo proveli skoro ceo život. Nije nam bio problem da vežbamo u prljavim, hladnim i zagušljivim salama za razliku od današnjih uslova koje imaju tekvondisti, ali kako kažu teška vremena stvarno stvaraju velike ljude. Siguran sam da ovaj naš sport sada ne bi imao ovako veliki značaj da Boris i ljudi koji ga vode sada, nisu vežbali i živeli u takvim uslovima. To mlade generacije i sportski radnici ne smeju da zaborave i moraju da cene. Boris je više puta bio prvak Jugoslavije, dugogodišnji trener reprezentacije, visoko obrazovan. O tome kako je vodio nacionalni dres najbolje je govorila naša najuspešnija takmičarka i osvajačica prvog zlata na Olimpijskim igrama u ovom sportu Milica Mandić, a takođe i njegova rođena sestra Tamara koju je uveo u tekvondo sport i koja je bila dugogodišnji seniorski reprezentativac i osvajač mnogih medalja. Napomenuću i to da su mnogi reprezentativci i treneri često zahtevali da Boris bude deo tima na evropskim i svetskim prvenstvima zbog pozitivne energije i profesionalne pomoći u osvajanju medalja“, naveo je Krklješ u svom izlaganju.
Boris Gorjup sahranjen je danas na Gradskom groblju u Vršcu, a iza sebe je ostavio suprugu Mariju, sina Mateju i ćerku Minju.