Vršačke planine poznato su gnezdilište orla kliktaša, što se u više navrata pominje u stručnoj literaturi. Savremeni podaci (petnaestak godina unazad) govore nam da je na Vršačkim planinama prisutno dva do tri para ove vrste.
Tokom 2020. godine registrovana su dva para. Radi lakšeg praćenja ove vrste orlova, prvi put u Srbiji su u protekle dve godine markirana dva mladunca, kolor prstenovima, na području Vršačkih planina.
Pored redovnih aktivnosti čuvarske službe JKP “Drugi oktobar”, koja se sastoji od obilaska terena, edukacije, praćenja opštih stanja, praktične zaštite, saradnje sa stručnim institucijama, čuvari prirode redovno obilaze teritorije ovih retkih grabljivica, trudeći se da ih ne uznemiravaju. Prate stanje na terenu i po potrebi reaguju.
Čuvar prirode PIO “Vršačke planine” Milivoj Vučanović jedan je od retkih čuvara prirode koji poseduje licencu – dozvolu za markiranje ptica, koja se izdaje nakog položenog ispita pri Prirodnjačkom muzeju u Beogradu.
Po rečima Vučanovića, ovogodišnji mladunac, koji se nalazi u gnezdu, u dobroj je kondiciji.
- Nadamo se da će uspešno izleteti iz svoga gnezda. Očekujemo da unapredimo sistem praćenja, video nadzorom i nekim drugim sredstvima, koji će nam u nekoj bližoj budućnosti pružiti više informacija o životu i navikama ovih i drugih ptica grabljivica na vršačkim planinama, kaže Vučanović.
Orao kliktaš (A. pomarina) jedna je od ređih ptica grabljivica u Srbiji. Strogo zaštićena divlja vrsta. Procenjuje se da ih ima negde oko 20 parova. Uglavnom je zastupljen u istočnim i jugoistočnim delovima Srbije.
Orao kliktaš je najsličniji crnom orlu, od kojeg je nešto manji. Dostiže dužinu od 55 do 66 cm, raspon krila mu je od 135 do 168 cm, a telesna masa mu je oko 1,5 kilogram. Ženke su uvek nešto krupnije od mužjaka.
Srednje je veličine sa širokim krilima koja završavaju dugim perima i ima mali kljun. Perje je tamno smeđe boje koje je bleđe na glavi, vratu i naramenicama, s belom mrljom u obliku latiničnog slova »V« na krilima i repu.
Perje s donje strane krila je mnogo svetlije od gornje strane. Mladunci su tamniji s gornje strane od odraslih jedinki, a sa donje strane imaju karakteristične svetlije pege. Kao stanište bira mozaična staništa u dolini reka i pobrđa.
Hrani se pretežno gmizavcima, vodozemcima i glodarima, ređe pticama. Reproduktivnost ove vrste je veoma slaba, u smislu broja mladunaca u gnezdu. Kod ove vrste orlova, izražen je kainizam, stariji mladunac ubije mlađeg u prvim danima života, u 90 posto slučajeva.
Izrazita je selica. U Evropu pristiže krajem marta – početkom aprila, a odlazi u Afriku tokom oktobra meseca. Jedna je od najređih ptica grabljivica Evrope.
Foto: M. Vučanović